Gornji grad i natrag, bez nove četvrti

Krenite s Trga bana Jelačića. Gore idite uspinjačom ili stepenicama, što koljeno taj dan dopušta. Ne obećavamo da uspinjača vozi. To provjerite ujutro na stranici prijevoznika, ne na jučerašnjem zapisu u bilježnici.

Ako uspinjača radi, Tomićeva je početak, ne cilj. Ako ne radi, stubama podno Lotrščaka ili Mesničkom — i tada uspon nije kazna, nego dio reda koji ste već prihvatili. Ne dodajte treću rutu samo zato što vas netko na trgu potjera prema Tkalčićevoj.

Markov trg je za krov i za tišinu. Nije bina. Zastanite dovoljno da vidite što nosite u glavi, a ne dovoljno da izmislite program. Kamenita vrata prođite polako: prolaz nije fotografski studio i svijeće nisu kulisa. Ako ste došli samo zbog slike, stanite ispred i ne ulazite u hrpu.

Dolac je sljedeći samo ako još imate noge i ako tržnica taj dan radi. Provjerite na dan izlaska. Ako ne radi, stanite na trgu pred katedralom i ne izmišljajte da «ionako sve vidite iznutra». Otvoreni štandovi nisu muzejski postav; zatvorena hala nije razlog da produžite list.

Novu četvrt nemojte dodavati jer je lista na telefonu duža. Ova je već jutro. Ako želite NSK, to je drugi dio dana i drugi zapis — ne nastavak istog pešačkog reda.

U Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu ponesite pitanje, ne popis naslova koji zvuči pametno. Krleža je zagrebačko ime za katalog, nije obavezno štivo za šetnju i ovdje nema citata.